Troje „velikih“ iz policije stalo je pred 50-tak učenika 5. razreda Osnovne škole Kuršanec s područja Policijske uprave međimurske.
„Desno od mene je Mario Mikulić, lijevo kolegica Danijela Međeši a ja sam Zdenko Mindum“ – prva je rečenica kojom su im se predstavili policijski službenici iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, Službe daktiloskopije i identifikacije te Službe traseoloških vještačenja. S nacionalne razine Projekt naziva „IMAM IZBOR“ koordinira Služba prevencije Ureda glavnog ravnatelja policije. Ono što je nama velikima bitno, a to je da su aktivnosti ovog Projekta proizašle iz strateških dokumenata Vlade RH (Nacionalni program za mlade 2009.-2013., Nacionalni program za Rome, Akcijski plan desetljeća za uključivanje Roma 2005.-2015….. ) „malim“ korisnicima je potpuno nevažno u tom obliku. Navedeni projekt primarne prevencije sastoji se od ukupno 10 komponenti i trenutno smo proveli petu komponentu po redu.
U snježni i hladni utorak, 22. siječnja, održana je za čistu peticu, u trajanju dva školska sata, 5. komponenta naziva „Slični, a različiti“. To je u stvari interaktivna radionica s djecom koja nauče osnove rada kriminalističkog tehničara, te slijedećih 14 dana o svemu što su vidjeli oduševljeno prepričavaju u svojim domovima roditeljima i svima koje sretnu. Naime, na samom početku druženja policije i djece „stričeki forenzičari“ su im otvorili svoje „čarobne kofere“ i pokazali što je sve u njima; čarobni prah u raznim bojama, četkice raznih veličina, pa čak i napravljene od nojeva perja, epruvete, pincete, skalpeli,razne posude i cjevčice, maske…. Da se nisu na početku predstavili malim znatiželjcima, djeca bi bila zbunjena jer ne bi bila sigurna jesu li ti veliki ljudi obučeni u bijele kute koji su došli policijskim automobilom kirurzi, kuhari ili čarobnjaci?!
„Da bi mogli raditi taj prekrasan posao treba dooooobro paziti na satu kemije„ – rekao im je Zdenko. Isto tako im je objasnio te čudne i teške riječi poput „vještačenje“, „DNA“, „dokaz“, „daktiloskopija“….a koje su u stvari jako zanimljive .
Da su po linijama na jagodicama svi različiti, a opet kad pogledaju prijatelja iz razreda pored sebe da su svi slični…..brzo su naučili. Kada su im Danijela, Mario i Zdenko pomogli da svatko svoje otiske na papiru od „nevidljivog“ uz pomoć čarobnog praha učine „vidljivim“ nije bilo kraja oduševljenju i nitko nije želio ići kući. Po prvi puta je ravnateljica imala problem kako djeci objasniti da moraju ići kući. Slađu iz razreda smo obukli u forenzičarku, Adrijana je prva pronašla svoje otiske prstiju, Danijel bi ih tražio vječno da nije morao ići kući …. a svi su dobili diplomu da su prošli tečaj forenzike. Ono u što smo sigurni je to da za papire s njihovim otiscima prstiju i dlanova sigurno mole roditelje da uokvire odmah pored DIPLOME koju su dobili i da sanjaju kako će kada postanu veliki i oni tako „čarobirati“.
Nadamo se da su svojim „nastupom“ Služba prevencije Ureda glavnog ravnatelja policije i Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ ostvarili svoj cilj ove komponente. Koji je cilj? Rad policije i samog policajca koji je najprije pomagač i prijatelj približiti djeci. Ako su nas došli pozdraviti i po nekoliko puta i nisu se dali kućama što mislite jesmo li uspjeli?!