Foto:ilustracija
Uvriježeno mišljenje kako je ono što se događa unutar četiri zida privatna stvar u koju ne treba zabadati nos, nažalost, u nas je i dan-danas duboko ukorijenjeno u svakoj pori modernog društva. No, sustavnim radom zakonodavca na proširenju zakonske regulative koja obuhvaća problematiku obiteljskog nasilja, ali i organiziranjem udruga koje promiču borbu protiv nasilja općenito, ipak postoje naznake kako je i Republika Hrvatska po uzoru na europske države na dobrom putu zaštite ljudskih prava, suzbijanja diskriminacije i sprječavanju zlostavljanja.
Nasilje nad ženama najrašireniji je oblik ugrožavanja temeljnih ljudskih prava (pravo na život, pravo na privatnost i obiteljski život, pravo na zaštitu dostojanstva, pravo na dom, pravo na slobodu izražavanja, pravo na život bez mučenja i nečovječnog postupanja i dr.), no, ipak, veliki broj nasilja ostaje u tamnoj brojci, tj. neregistriran. Žene se nerado odlučuju prijaviti nasilnika, najčešće zbog straha od izazivanja nasilnika i uzrokovanja još težeg nasilja, ekonomske ovisnosti, niske razine samopouzdanja, mišljenja kako joj ionako nitko ne može pomoći… UN navodi kako je polovica svih ubijenih žena stradalo od ruke svojih sadašnjih ili bivših partnera. U Hrvatskoj je svakih 15 minuta jedna žena fizički zlostavljana. Poražavajuće su to brojke koje bi trebalo češće iznositi u javnost, ako ne zbog pobuđivanja svijesti u javnosti kako je svaki oblik nasilja neprihvatljiv i treba ga prijaviti, onda zbog sjećanja na tri žene čiji je život nasilno prekinut 22. rujna 1999. godine.
22. rujna 1999. godine…
Toga je dana na Općinskom sudu u Zagrebu održana sudska brakorazvodna parnica, na kojoj je Mato Oraškić ubio sutkinju Ljiljanu Hvalec, suprugu Gordanu Oraškić i njezinu odvjetnicu Hajru Prohić, a sudsku zapisničarku Stanku Cvetković teško ranio. Oraškić je osuđen na maksimalnu zatvorsku kaznu od 40 godina, a ujedno je riječ o prvoj presudi s tako dugotrajnom zatvorskom kaznom koja je izrečena u Hrvatskoj od njezina osamostaljenja. U spomen na taj tragični događaj nezapamćen u novijoj hrvatskoj povijesti, 22. rujna se obilježava kao Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama.
Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji…
Poduži je popis domaćih propisa koji u cijelosti ili djelomično reguliraju problematiku obiteljskog nasilja. To su prvenstveno Ustav Republike Hrvatske, Kazneni zakon, Zakon o kaznenom postupku, Obiteljski zakon, Zakon o suzbijanju diskriminacije… Osim Obiteljskim zakonom, kojim je prvotno bila pokrivena problematika nasilja u obitelji, po prvi puta nasilje u obitelji je decidirano definirano Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji koji je stupio na snagu 30. srpnja 2003. godine, da bi definicija nasilja u obitelji bila proširena novim Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji iz 2009. godine i u istoj formulaciji se koristi i danas. Prema njoj nasiljem u obitelji se smatra svaki oblik tjelesnog, psihičkog, spolnog ili ekonomskog nasilja, a osobito:
- tjelesno nasilje, odnosno primjena fizičke sile bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda ili nije,
- tjelesno kažnjavanje i drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci u odgojne svrhe,
- psihičko nasilje, odnosno primjena psihičke prisile koja je prouzročila osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenosti ili povrede dostojanstva, verbalno nasilje, verbalni napadi, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima ili na drugi način grubo verbalno uznemiravanje, uhođenje ili uznemiravanje preko svih sredstava za komuniciranje ili preko elektroničkih i tiskanih medija ili na drugi način ili komuniciranja s trećim osobama, protupravna izolacija ili ugrožavanje slobode kretanja,
- spolno nasilje, odnosno spolno uznemiravanje,
- ekonomsko nasilje pod kojim se podrazumijeva oštećenje ili uništenje osobne i zajedničke imovine ili zabrana ili onemogućavanje korištenja osobne i zajedničke imovine ili pokušaj da se to učini te oduzimanje prava ili zabrana raspolaganja osobnim prihodima ili imovinom stečenom osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja ili rada, prisiljavanje na ekonomsku ovisnost, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i skrb o djeci ili drugim uzdržavanim članovima zajedničkog kućanstva (čl. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji za počinitelja nasilja u obitelji predviđa prekršajnopravne sankcije u obliku izricanja zaštitnih mjera, zatvorske kazne, novčane kazne te druge prekršajnopravne sankcije obuhvaćene Prekršajnim zakonom. Određivanje zaštitnih mjera može zatražiti policijski službenik u zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka, ali i sama žrtva obiteljskog nasilja, ukoliko takva mjera nije zatražena po službenoj dužnosti. Riječ je o sljedećim zaštitnim mjerama (čl. 11. st.2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji):
- mjera obveznog psihosocijalnog tretmana,
- zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji,
- zabrane uznemiravanja ili uhođenja osobe izložene nasilju,
- udaljenja iz stana, kuće ili nekoga drugoga stambenog prostora,
- obveznog liječenja od ovisnosti i
- oduzimanja predmeta koji je namijenjen ili uporabljen u počinjenju prekršaja
(čl. 11. st.2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji).
Zatvorska kazna koju sud može izreći počinitelju obiteljskog nasilja kreće se od 15 dana do najviše 90 dana, dok se novčana kazna kreće u rasponu od 1.000,00 do najviše 15.000,00 kuna.
Statistički pokazatelji PU vukovarsko-srijemske o primjeni Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (ZZNO) od 1.1.2014. do 31.8.2014. godine
U prvih osam mjeseci tekuće godine evidentiran je 421 prekršaj iz članka 4. ZZNO, od čega 206 slučajeva tjelesnog nasilja, 204 psihičkog nasilja, 7 ekonomskog nasilja te 4 slučaja tjelesnog kažnjavanja djeteta. Što se tiče starosti počinitelja obiteljskog nasilja, najčešći počinitelji su muškarci u dobi od 31-50 godina. Žrtve obiteljskog nasilja su uglavnom žene u dobi od 31 do 50 godina te u dobi od 51 do 65 godina.
Ukupno je predloženo 295 zaštitnih mjera, od kojih se najveći broj mjera odnosi na obavezno liječenje od ovisnosti te zabranu približavanja žrtvi nasilja u obitelji.22 osobe prekršajno su prijavljene za nepostupanje prema primijenjenoj zaštitnoj mjeri. Inače, prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji „počinitelja koji ne postupa prema primijenjenoj zaštitnoj mjeri kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 3.000,00 kuna ili kaznom zatvora od najmanje 10 dana“ (čl. 22).
Često se kaže da je „šutnja zlato“. No, šutiti o nasilju u obitelji, bilo u Vašoj vlastitoj, susjedovoj ili tek nekoj Vašeg poznanika u ovom slučaju nije mudar potez. Nećete učiniti dobro djelo ako odlučite preći preko saznanja o nasilju, imajući za ispriku kako se ne želite petljati u privatne stvari, ali ako se odvažite i prijavite nasilnika prekinut ćete agoniju koja možda traje godinama; možda ćete nekom djetetu omogućiti ljepše djetinjstvo, vratiti mu osmjeh na lice, izmučenu ženu iščupati iz „ralja nasilnika“, a prije svega, možda ćete spasiti nečiji život. To je nagrada koja se ni sa čim ne može mjeriti, Vaš herojski potez koji će vječno biti utkan u nečije srce. Stoga, nemojte ignorirati nasilje! Prijavite ga na broj 192.