Naime, Zakon o kaznenom postupku kad definira pretragu doma i drugih prostorija govori o tome da se pretraga može poduzeti radi pronalaženja počinitelja kaznenog djela, predmeta ili tragova važnih za kazneni postupak, kad je vjerojatno da se oni nalaze u određenom prostoru ili kod određene osobe.
U konkretnom slučaju, policijski službenici koji su postupali po dojavi građana da se u sjeniku nalazi osoba koja se odala skitnji nisu ni mogli pretpostaviti da bi se moglo raditi o osobi koja je počinila kakvo kazneno djelo te da bi ta osoba kod sebe mogla imati sredstvo izvršenja kaznenog djela.
Iz navedenog razloga policijski službenici nisu imali nikakvih zakonskih osnova za traženje naloga za pretragu otvorenog prostora kakav je sjenik, a kojemu u tom trenutku nije bio poznat stvarni vlasnik, zbog čega je vatreno oružje (tj. pištolj pronađen u sjeniku) privremeno oduzeto od osobe čije je bio vlasništvo.
Privremeno oduzet pištolj, sukladno uobičajenoj proceduri, dostavljen je na vještačenje pa je tek tada nedvojbeno utvrđeno da je to vatreno oružje korišteno za ubojstvo Ivane Hodak, a njegov je vlasnik tek u tom trenutku postao osumnjičena osoba za počinjenje ovog kaznenog djela.
Konačnu ocjenu zakonitosti izuzimanja vatrenog oružja kojim je ubijena Ivana Hodak dat će sud, međutim, ne ulazeći u odluku suda želimo istaknuti kako su policijski službenici u navedenim okolnostima postupajući prema osobi koja se odaje skitnji, poduzeli sve mjere i radnje sukladno pravilima struke te poštujući sve pozitivne pravne propise.
I na kraju, konačnu ocjenu o dokazima treba donijeti sud, iako se u medijskoj prezentaciji većina prostora daje tezama koje ističe obrana optuženika, prejudicirajući na izvjestan način odluku suda o valjanosti pojedinih dokaza te njegovoj krivnji.