Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“
70/15,
127/17,
33/23) koji je stupio na snagu 2. srpnja 2015. godine uz izmjene od 1. siječnja 2018. i 1.travnja 2023. godine, propisuje načela, uvjete i postupak odobrenja međunarodne i privremene zaštite, status, prava i obveze tražitelja međunarodne zaštite, azilanata, stranaca pod supsidijarnom zaštitom, stranaca pod privremenom zaštitom te uvjete i postupak poništenja i prestanak azila, supsidijarne i privremene zaštite.
Sukladno navedenom Zakonu smatra se da je:
- tražitelj međunarodne zaštite - državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu do izvršnosti odluke o zahtjevu. Iznimno, tražitelj može biti i državljanin države članice Europske unije kada je to propisano odredbama Protokola 24. Ugovora iz Lisabona
- azilant - izbjeglica u smislu Ženevske konvencije koji ispunjava uvjete za priznavanje azila
- stranac pod supsidijarnom zaštitom - stranac kojem je priznata zaštita, u slučaju kada ne ispunjava uvjete za azil, a za kojeg postoje opravdani razlozi da bi povratkom u zemlju podrijetla bio suočen sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde
- stranac pod privremenom zaštitom - stranac kojem je odobrena privremena zaštita u slučaju kada stranci u velikom broju dolaze u Republiku Hrvatsku iz zemlje u kojoj je zbog rata ili njemu sličnog stanja, općeg nasilja ili unutarnjih sukoba došlo do kršenja ljudskih prava.
Gdje se podnosi zahtjev za međunarodnu zaštitu?
Namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu stranac može izraziti:
- prilikom obavljanja granične kontrole na graničnom prijelazu
- u svakoj policijskoj upravi, odnosno postaji te u prihvatnom centru za strance ako se nalazi na teritoriju Republike Hrvatske.
Stranac koji je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku, a došao je izravno s područja na kojem je proganjan u smislu Ženevske konvencije te kad postoji stvarni rizik da će povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi, neće se kazniti zbog nezakonitog ulaska ili boravka, ukoliko bez odgode izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu i ako predoči valjane razloge svog nezakonitog ulaska ili boravka.
Zahtjev za međunarodnu zaštitu podnosi se neposredno uzimanjem izjave na zapisnik u Prihvatilištu za tražitelje azila u Zagrebu i Kutini. Iznimno, ovisno o osobnim okolnostima tražitelja, može se omogućiti podnošenje zahtjeva neposredno uzimanjem izjave na zapisnik i izvan Prihvatilišta.
Tijela nadležna za odlučivanje
U prvostupanjskom postupku o zahtjevu za međunarodnu zaštitu odlučuje Ministarstvo unutarnjih poslova, Služba za strance i azil, dok se protiv odluke Ministarstva može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.
Prava i obveze tražitelja međunarodne zaštite
Stranac koji izrazi namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu (tražitelj međunarodne zaštite) ima pravo na smještaj u Prihvatilištu, hranu i odjeću osiguranu u naravi, naknadu troškova javnog prijevoza za potrebe postupka odobrenja međunarodne zaštite te novčanu pomoć. Tražitelj međunarodne zaštite ima pravo na novčanu pomoć, osim ako je u radnom odnosu i ostvaruje primanja dovoljna za osiguravanje odgovarajućeg životnog standarda, odnosno ako posjeduje novčana sredstva ili su mu novčana sredstva osigurana na drugi način. Ukoliko posjeduje vlastita sredstva tražitelj međunarodne zaštite može o svom trošku boraviti na bilo kojoj adresi u Republici Hrvatskoj, uz prethodnu suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova.
Osim toga, tražitelj međunarodne zaštite ima pravo na:
- boravak u Republici Hrvatskoj
- vođenje postupka na jeziku koji tražitelj međunarodne zaštite razumije
- informacije o pravima, obvezama i postupku odobrenja međunarodne zaštite te pravno savjetovanje
- osiguranje odgovarajućih materijalnih uvjeta prihvata
- zdravstvenu zaštitu
- osnovno i srednje obrazovanje
- besplatnu pravnu pomoć pred prvostupanjskim upravnim sudom
- slobodu vjeroispovijesti
- rad ako se u roku od devet mjeseci od dana podnošenja zahtjeva bez krivnje tražitelja nije donijela odluka, postavljanje skrbnika maloljetnim i poslovno nesposobnim osobama u postupku.
Tražitelj međunarodne zaštite ima pravo boravka u Republici Hrvatskoj od dana izražavanja namjere za podnošenje zahtjeva do okončanja postupka, što omogućava tražitelju međunarodne zaštite slobodu kretanja na cijelom teritoriju Republike Hrvatske, osim u slučajevima propisanim zakonom kada mu se može ograničiti kretanje. Nakon podnošenja zahtjeva, tražitelju međunarodne zaštite izdaje se iskaznica tražitelja. Iskaznica tražitelja nije dokaz o identitetu, već potvrđuje njegovo pravo boravka i adresu boravišta u Republici Hrvatskoj za vrijeme trajanja postupka.
Tražitelj međunarodne zaštite dužan je:
- poštivati Ustav, zakone i druge propise Republike Hrvatske
- surađivati s nadležnim državnim tijelima Republike Hrvatske te postupati po njihovim mjerama i uputama
- podvrgnuti se provjeri i utvrđivanju identiteta
- podvrgnuti se zdravstvenom pregledu
- poštivati Kućni red Prihvatilišta
- odazvati se pozivu Ministarstva za saslušanje i surađivati tijekom cijelog postupka odobrenja međunarodne zaštite
- ostati na području Republike Hrvatske za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite
- javiti promjenu adrese Ministarstvu u roku od dva dana od dana promjene
- pridržavati se uputa i mjera Ministarstva o ograničenju slobode kretanja.
Azil i supsidijarna zaštita
Azil ili supsidijarna zaštita priznaje se osobama čiji bi život bio ugrožen povratkom u zemlju podrijetla.
Azil se priznaje strancu koji priloži svu raspoloživu dokumentaciju i vjerodostojno obrazloži da je u zemlji podrijetla proganjan zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja.
Supsidijarna zaštita priznaje se strancu koji ne ispunjava uvjete za azil, ali koji priloži svu raspoloživu dokumentaciju i vjerodostojno obrazloži da bi se povratkom u zemlju podrijetla suočio sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde (smrtna kazna, smaknuće, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje, ozbiljna i individualna prijetnja životu zbog proizvoljnog nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba).
Prava i obveze azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom
Kad se strancu prizna azil ili supsidijarna zaštita u Republici Hrvatskoj, on ima pravo na boravak te mu se osigurava smještaj na teret državnog proračuna, najduže dvije godine od dana izvršnosti odluke kojom se priznaje azil, odnosno supsidijarna zaštita.
Osim toga, azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na:
- pristup tržištu rada te im nije potrebna radna ili poslovna dozvola
- zdravstvenu zaštitu
- obrazovanje
- slobodu vjeroispovijesti
- besplatnu pravnu pomoć koja se odnosi na pomoć u sastavljanju tužbe i zastupanje pred prvostupanjskim upravnim sudom u slučaju prestanka ili poništenja azila odnosno supsidijarne zaštite
- socijalnu skrb sukladno propisima o socijalnoj skrbi hrvatskih državljana
- spajanje obitelji s članom obitelji (bračnim/izvanbračnim drugom, životnim partnerom ili neformalnim životnim partnerom, maloljetnom djecom/punoljetnom nevjenčanom djecom koja zbog svog zdravstvenog stanja nisu u mogućnosti brinuti za svoje potrebe, roditelj ili drugi zakonski zastupnik, srodnikom prvog stupnja u ravnoj lozi s kojim je živio u zajedničkom kućanstvu te o njemu skrbi)
- pomoć pri uključivanju u društveni život
- dozvola boravka za azilante i strance pod supsidijarnom zaštitom(izdaje se na tri godine)
- putnu ispravu za azilanta (izdaje se na rok od pet godina)
- vlasništvo nekretnine sukladno Konvenciji iz 1951.
- stjecanje hrvatskog državljanstva sukladno Zakonu o hrvatskom državljanstvu.
Član obitelji azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom, koji boravi zakonito u Republici Hrvatskoj ima jednaka prava kao azilant, odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom.
Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom obvezan je:
- poštivati Ustav, zakone i druge propise Republike Hrvatske
- prijaviti prebivalište u roku od 15 dana od uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite
- imati kod sebe dozvolu boravka i dati je na uvid zakonom ovlaštenim osobama
- pohađati tečaj hrvatskog jezika, povijesti i kulture.
Privremena zaštita
Privremena zaštita odobrava se strancima koji u velikom broju dolaze u Republiku Hrvatsku iz zemlje u kojoj je zbog rata ili njemu sličnog stanja, općeg nasilja ili unutarnjih sukoba došlo do kršenja ljudskih prava, ako ih zemlja podrijetla nije spremna ili nije u mogućnosti zaštititi te ukoliko zbog velikog broja osoba nije moguće učinkovito provesti postupak za odobrenje azila u interesu svih osoba koje traže zaštitu.
Odluku o uvođenju privremene zaštite donosi Vlada Republike Hrvatske temeljem odluke Vijeća Europske unije.
Strancima će se odobriti privremena zaštita pod uvjetom da su:
- prije nastanka stanja imali prebivalište ili boravište u toj zemlji te su zbog nastalog stanja neposredno došli u Republiku Hrvatsku
- za vrijeme nastanka takvog stanja zakonito boravili u Republici Hrvatskoj, a po isteku zakonitog boravka povratak u zemlju podrijetla im je privremeno onemogućen.
Privremenu zaštitu odobrava Ministarstvo na vrijeme od jedne godine.
Privremena zaštita može se produžavati na vrijeme od šest mjeseci ako postoje opravdani razlozi za njezino odobrenje, a ukupno može trajati najduže tri godine.
Prava i obveze stranaca pod privremenom zaštitom
Stranci na privremenoj zaštiti imaju pravo na:
- boravak
- iskaznicu stranca pod privremenom zaštitom (izdaje se na rok od jedne godine)
- osnovna sredstva za život i smještaj
- zdravstvenu zaštitu
- osnovno i srednje obrazovanje
- informacije o pravima i obvezama
- rad
- spajanje obitelji
- slobodu vjeroispovijesti.
Stranac koji tijekom trajanja privremene zaštite podnese zahtjev za međunarodnu zaštitu ne može koristiti prava tražitelja međunarodne zaštite dok traje privremena zaštita.
Obveze propisane za tražitelja međunarodne zaštite na odgovarajući način se primjenjuju i na stranca pod privremenom zaštitom.
