Prometne nesreće su predvidljive i mogu se spriječiti, a brzina je glavni uzrok prometnih nesreća u većini država. Naime, mladi vozači voze brzo i ne pridržavaju se prometnih propisa, pa bi smanjenje prosječne brzine za 1 km/h vodilo smanjenju teških prometnih nesreća za 4 do 5%. Osim toga, smanjenjem brzine zaštitili bi se i pješaci, koji kao sudionici u prometu, stradavaju u velikom broju.
Konzumiranje alkohola, odnosno koncentracija alkohola u krvi vozača, u velikoj mjeri utječe na izazivanje, a samim time i teške posljedice prometnih nesreća. Pri svim razinama koncentracije alkohola u krvi iznad 0 promila mladi su vozači pet puta više od starijih vozača iznad 30 godina, uključeni u prometne nesreće. Analizirajući dozvoljene razine alkohola u krvi za mlade vozače, neke zemlje imaju nižu dozvoljenu razinu, te se smatra da se i na taj način može smanjiti izazivanje prometnih nesreća za oko 4 do 24 %.
Redovita uporaba sigurnosnih pojasa, više nego bilo koja druga sigurnosna mjera u prometu, daje učinkovite rezultate. No mladi ga vozači rabe manje nego ostali, ne vodeći računa kako bi njegovim korištenjem za 40 do 50, odnosno u teškim prometnim nesrećama i do 60 % smanjili mogućnost ozljeđivanja u prometnim nesrećama.
Korištenjem sredstva za vezivanje djece, kao što su sjedalice i slične naprave, smanjilo bi se stradavanje djece u vozilima i do 71 % i to za mlađu djecu (od 0 do 2 godine) te 54% za stariju djecu.
Smanjenju ozljeda glave kod vozača motocikla, mopeda i bicikla pridonosi u velikoj mjeri nošenje zaštitnih kaciga. Odnosno, kada bi mladi vozači mopeda i motocikla češće koristili zaštitnu kacigu, mogućnost ozljeđivanja bila bi za čak 70 % smanjena.
Uz relativno male troškove mogle bi se poduzeti neke od mjera u cestovnoj strukturi, kao što su : razdvajanje različitih vrsta prometa, omogućavanje sigurnijih pravaca za pješake i bicikliste, izgradnja pješačkog nogostupa te prepoznatljivih mjesta prelaska preko kolnika, smanjivanje brzine kretanja izgradnjom izbočina za smanjenje brzine, kao i kružnih tokova, koji u znatnoj mjeri mogu utjecati na sigurnost u prometu.
Osiguranje adekvatne i pravovremene pomoći kako vatrogasaca i policije tako i, u prvom redu službe hitne medicinske pomoći, može pridonijeti manjem stradavanju u prometu. Činjenica da je tijekom proteklih deset godina pri prijevozu ozlijeđenih s mjesta nesreće u bolnicu preminulo 856 ili 11,89 %, a u vremenu od 30 dana nakon nesreće 1904 odnosno 26,44% osoba, mogla bi biti poticaj relevantnim službama koje bi hitnim dolaskom na mjesto nesreće pridonijele smanjenom broju smrtno stradalih u prometu.
Još jednom naglašavamo da bi stoga, provođenje pojačanih aktivnosti tijekom Globalnog tjedna sigurnosti u cestovnom prometu, trebalo predstavljati imperativ svima koji svojim aktivnostima mogu pridonijeti većoj sigurnosti cestovnog prometa.