- Objavljeno: 13.04.2012.
Prezentacija laserskog 3D skenera
Uz potpuno mjerenje mjesta događaja, metoda omogućuje i naknadne analize predmeta i tragova, te dopušta da se protekom vremena i s obzirom na nove okolnosti, prikupljeni podaci ponovno razmatraju i stavljaju u neki novi kontekst.
Foto: MUP
Za sve zainteresirane studente, djelatnike MUP-a, DORH-a i sudova danas je na Visokoj policijskoj školi održano višesatno predavanje, odnosno prezentacija pod nazivom „Suvremene kriminalističke metode dokumentiranja mjesta događaja i identifikacije osoba: Laserski 3D skener“.
Kako je u ime organizatora pojasnio viši predavač Želimir Radmilović, Visoka policijska škola je ovo predavanje organizirala jer im je obaveza ukazivati na nove metode i tehnologije primjenjive u kriminalistici i kaznenom postupku. Jedna od takvih novih metoda, ali suvremenih i dostupnih, je i laserski 3D skener koji se može vrlo korisno upotrijebiti kako u registraciji mjesta događaja tako i u identifikaciji osoba, posebno u područjima nedodirnih metoda dokumentiranja mjesta događaja i identifikacije osoba, rekao je Radmilović, nazvavši predavanje pokušajem senzibiliziranja policijskih i pravosudnih krugova za ovu metodu i prilikom za dobivanje informacija o potrebi njena korištenja i dostupnosti. Riječ je o primarno geodetskom uređaju, koji služi za precizna mjerenja u geodeziji, građevini i arhitekturi, a za njegovo uvođenje među kriminalističke metode Radmilović kaže da se zapravo radi o pionirskom pokušaju kolege Maštruka, umirovljenog policajca i stalnog sudskog vještak, koji je počeo koketirati s tim područjem i kad je vidio da postoji potreba, povezao se s jednom geodetskom tvrtkom i počeo raditi za potrebe sudova. Međutim, obrazlaže Radmilović, često je to kasno, jer se sekundarnim, ponovljenim izlascima na mjesto događaja ne može dobiti izvoran, najkvalitetniji rezultat, te postoji potreba da se ta tehnologija koristi u primarnoj registraciji mjesta događaja.
Nakon uvodnog obraćanja dekana dr. sc. Zvonimira Dujmovića, o prednostima i nedostacima, te mogućnostima korištenja ove metode u kriminalističkom istraživanju, kaznenom postupku i identifikaciji osoba govorili su predavači Visoke policijske škole Josip Pavliček i Želimir Radmilović, a zatim su riječ preuzeli ovlašteni inženjer geodezije i sudski vještak za forenzične 3D rekonstrukcije Zlatan Novak i već spomenuti glavni akter ove metode u nas – stalni sudski vještak za balistiku i mehanoskopiju, kemijsko-fizikalna vještačenja i forenzične 3D rekonstrukcije Vojin Maštruko. Detaljno su i opsežno prikazali svojstva, mogućnosti, način rada i rezultate laserskog 3D skenera, odnosno načine obrade i mjerenja raznih parametara zahvaljujući kojima postaje ostvarivo izraditi razne rekonstrukcije mogućih razvoja događaja.
Okupljenima je prezentiran uređaj srednjeg dometa, mjerna stanica na tronožnom postolju koja skenira prostor do nekoliko stotina metara. Osim takvih, razvijeni su i mikroskeneri kojima se mogu vidjeti detalji nevidljivi golim okom, ali i oni velikog dometa do 1500 metara. Neovisno o dometu, uređajima se prikuplja velik broj informacija u vrlo kratkom vremenu, odstupanja im se mjere u milimetrima i mogu se koristiti za mjerenje potencijalno opasnih područja (npr. mine, naknadne eksplozije, trovanje) sa sigurne lokacije. Uz potpuno mjerenje mjesta događaja, metoda omogućuje i naknadne analize predmeta i tragova, te dopušta da se protekom vremena i s obzirom na nove okolnosti, prikupljeni podaci ponovno razmatraju i stavljaju u neki novi kontekst. Kako se skenirani model gleda kroz tzv. virtualnu kameru, omogućuje i izradu raznih simulacija, odnosno prožimanje realnog i zamišljenog radi boljeg shvaćanja mjesta događaja, kazao je Maštruko, uz to nabrojavši i situacije u kojima korištenje ove suvremene tehnologije dovodi do značajnih rezultata, kao što je primjerice virtualni ulazak u fotografiju i mjerenje dimenzija.
Ne bi li se stekao što realniji uvid, nakon stručnih pojašnjenja, metoda je demonstrirana i skeniranjem predavaonice, a vještak Maštruko okupljenima je prezentirao i slučajeve iz prakse. Bilo je riječi i o optimalnom načinu korištenja ove sofisticirane, ali skupe metode u slučaju nabavke, za što organizatori smatraju da postoje dva moguća rješenja. Jedan je da se unajmljuje, što je po mišljenju Radmilovića s obzirom na realne potrebe i mogućnosti u ovom trenutku oportuno, a drugi je metodu razvijati u okviru policije i kriminalistike što pak iziskuje velike troškove, ne samo za tehničku opremu nego i za kadrovske resurse, jer je riječ o vrlo zahtjevnom području.
Prezentacija je završila živom raspravom o prednostima i korisnosti ovakve metode.