Zlostavljanje i seksualno iskorištavanje djece putem mobitela

Ravnateljstvo policije organiziralo je danas, 22. listopada, konferenciju za novinare na kojoj je bilo riječi o novim pojavnim oblicima zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i maloljetnika, gdje je tijekom provođenja kriminalističkih obrada utvrđeno da su počinitelji seksualnih delikata kao sredstvo izvršenja koristili mobilne telefone. Činjenicu da gotovo svaka maloljetna osoba posjeduje mobilni telefon, koji najčešće nije pod nadzorom roditelja, počinitelji su prepoznali kao još jednu mogućnost kako na što lakši način doći do djece i maloljetnika, odnosno kako ih iskoristiti u cilju zadovoljenja vlastite pohote. Kako bi postigli svoj cilj, počinitelji su detaljno razradili proces zavođenja maloljetnih osoba putem mobilnih telefona. Najčešći način komunikacije između žrtve i počinitelja, prema policijskim evidencijama, odvijao se kroz četiri faze. Prva faza odnosi se na stupanje u kontakt počinitelja sa žrtvom na način da su počinitelji pribavljali brojeve telefona djece i maloljetnika prateći televizijske glazbene emisije u kojima su se emitirale poruke i brojevi mobilnih telefona za kontakte iz kojih je bilo vidljivo da se radi o maloljetnim osobama. Stupanje u kontakt sa žrtvom odvijalo se i na način nasumičnog biranja brojeva mobilnih telefona, ili nakon uspostave kontakta, počinitelj je najčešće tražio i brojeve žrtvinih prijateljica, poznanica, odnosno osoba koje su u neposrednom kontaktu sa žrtvom, a istog su godišta.

Nakon pribavljanja broja kreće komunikacija, odnosno proces zavođenja žrtve. Počinitelj u anonimnosti svoga doma koje mu omogućava lažno predstavljanje govori za sebe da ima 15, 16 ili 17 godina (ovisno u tom trenutku koliko mu godina treba), da je mladić ili djevojka, pa ovisno o tome šalje MMS poruku na kojoj se nalazi zgodan mladić ili djevojka koju prezentira kao svoju. Daljnju komunikaciju nastavlja slanjem SMS poruka u kojima govori o sebi, svojim interesima, koju glazbu sluša, kojim se sportom bavi, o svojim problemima s roditeljima i prijateljima. Na taj način počinitelj nastoji uspostaviti povjerenje žrtve, prijateljstvo, a onda i osjećaj zaljubljenosti.

Tada slijedi druga faza u kojoj žrtva doista počinje osjećati povjerenje, zaljubljenost u osobu s MMS fotografije koja je tako dobro razumije i ima iste probleme kao i ona/on. S vremenom se žrtva osjeća da je sa počiniteljem u vezi, odnosno da „hodaju“.

Nakon toga u komunikaciju počinitelj počinje uvoditi i poruke seksualnog sadržaja, posebno nakon primanja MMS poruke s fotografijom lica ili stasa; daje komplimente o izgledu i komentira što bi u seksualnom smislu volio i želio raditi sa žrtvom i govori o zaljubljenosti.

Budući da se odvija intenzivna komunikacija mobitelom počinitelj žrtvi šalje kodove telefonskih bonova za nadoplatu računa mobilnog telefona kako bi mogla nesmetano komunicirati a što dodatno izaziva kod žrtve osjećaj obveze za nastavkom komunikacije.

Nakon uspostave osjećaja povjerenja i tzv. zaljubljenosti žrtve, u trećoj fazi, počinitelj traži MMS poruke žrtve sa fotografijama nagog tijela, šaljući istovremeno svoje istovjetne fotografije koje je dobio od drugih oštećenih osoba ili ih je skinuo sa interneta. Nakon zaprimanja prvih MMS poruka s fotografijama golih tijela žrtve, slijedi četvrta faza u kojoj počinitelj postaje sve agresivniji i uporniji u svojim zahtjevima za MMS porukama u kojima eksplicitno žrtvi navodi na koji način se treba snimiti te navodi žrtvu na slanje još takvih materijala. Kada žrtva odbije  dalje slati svoje fotografije počinitelj poseže za emocionalnim ucjenama, a u zadnjoj fazi prelazi i na prijetnje da će, ukoliko žrtva ne nastavi slati kompromitirajuće materijale, objaviti njezine fotografije na internetu, školi, zgradi u kojoj živi, itd. U većini slučajeva počinitelji su dobivene fotografije distribuirali kao svoje osobne fotografije po cijeloj Hrvatskoj.

Interesantno je to da niti jedna žrtva, tj. oštećena maloljetna osoba, nije se povjerila roditeljima ili drugoj odrasloj osobi u koju ima povjerenje, iako su željele prekinuti takvu komunikaciju, međutim, bilo ih je strah da počinitelj ne realizira svoje prijetnje.

Upravo razvijanje osjećaja povjerenja između djece i roditelja temelj je za prevenciju i sprečavanje da dijete postane žrtvom takvih počinitelja, istaknula je na konferenciji pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić. “Djeca moraju biti upoznata i sa opasnostima koje nose sa sobom nove tehnologije, roditelji moraju znati s kime njihovo dijete komunicira i moraju upozoriti dijete da ne ulazi u komunikaciju sa nepoznatim osobama, da ne šalju svoje osobne podatke i fotografije, te da ne primaju bonove za mobitele jer će počinitelj uvijek zauzvrat nešto tražiti od njih“, rekla je Jelavić.

Ravnatelj policije Marijan Benko novinarima je prezentirao dosadašnje aktivnosti policije u suzbijanju kaznenih djela seksualnog iskorištavanja djece i maloljetnika. „U prvih devet mjeseci 2007. godine policija je podnijela 27 kaznenih prijava za kazneno djelo iskorištavanja djece ili maloljetnih osoba za pornografiju, 23 kaznene prijave za upoznavanje djece s pornografijom i 39 kaznenih prijava za dječju pornografiju na računalnom sustavu ili mreži (gotovo za 140% više u odnosu na isto razdoblje 2006. godine kada su bile podnesene 43 kaznene prijave za sva tri kaznena djela). U većini obrada, u slučajevima seksualnog iskorištavanja maloljetnih osoba putem mobitela, do saznanja se došlo od roditelja maloljetnica koje su započele komunikaciju s počiniteljem ali kada su vidjele u kojem smjeru ta komunikacija ide odmah su je prekinuli i o tome izvijestili roditelje koji su o tome izvijestili policiju. To je pravi način na koji treba postupiti“, istaknuo je ravnatelj Benko.

Na upit novinara o formiranju tzv. registra počinitelja takvih kaznenih djela, odnosno prema novinarskom izrazu „pedofila“, pravobraniteljica Jelavić je rekla kako se razmišlja o tome, i da će se više o tome znati nakon organizacije tribine na ovu temu u studenom gdje se očekuje pojavljivanje eminentnih stručnjaka za ovu problematiku. Ukoliko se pojavi potreba, a moramo također voditi računa i o ljudskim pravima, rekla je Jelavić, postoji mogućnost osnivanja takvog registra. Voditeljica Odsjeka za maloljetničku delinkvenciju u ravnateljstvu policije Renata Odeljan objasnila je novinarima da kazneno zakonodavstvo ne poznaje termin „pedofil“, već počinitelj seksualnih delikata budući da su zakonima propisana kaznena djela, najčešće protiv spolne slobode i ćudoređa, čijim počinjenjem se narušava neometani seksualni razvoj i tjelesni integritet djece i maloljetnika. Nadovezujući se na novinarki upit o postojanju registra takvih počinitelja, voditeljica Odeljan navela je kako su za sada u Europi samo u tri zemlje uvedeni takvi registri, i to u Nizozemskoj, Belgiji i Velikoj Britaniji. Također kako bi se javnost što više upoznala sa ovom problematikom voditeljica Odeljan i pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić sačinile su par korisnih savjeta za djecu i roditelje, koje donosimo u korisnim linkovima.

Stranica