Rizici online komunikacije s nepoznatim osobama
Djeca i mladež sve više koriste računala i pametne telefone za komunikaciju s drugim, kako poznatim, tako i nepoznatim osobama. Djeca vrlo često nisu svjesna rizika komunikacije s njima nepoznatim osobama, od kojih neki mogu biti potencijalni zlostavljači i koji se često lažno predstavljaju te daju netočne podatke o svojim godinama, izgledu, mjestu stanovanja i o drugim osobnim podacima. Za razliku od potencijalnih zlostavljača, djeca uglavnom daju istinite podatke o svom identitetu i kretanju.
Identitet i kretanje potencijalnih žrtava počinitelji mogu doznati preko različitih objava na društvenim mrežama, objava koje se iz zatvorene grupe objavljuju u drugim grupama ili javno, različitih date i drugih chatova s kojih počinitelji preusmjeravaju komunikaciju sa žrtvom na korištenje programa za brzo internetsko dopisivanje i video pozive.
Nakon upoznavanja na društvenim mrežama ili stranicama on-line igara, zlostavljači znaju tražiti od djece da ih dodaju na svoju listu prijatelja, kako bi mogli imati pristup većem broju djece.
Zlostavljači također potiču djecu da druženje nastave kroz sredstva komunikacije koja pružaju veću privatnost: korištenjem programa za brzo internetsko dopisivanje i video pozive.
Zlostavljači znaju djeci i mladima nuditi i slati kodove za nadoplatu računa putem bona, a potom ih ucjenjuju, traže protuusluge, novac, brojeve prijatelja/prijateljica ili traže da im šalju snimke koje djecu prikazuju u spolno eksplicitnom ponašanju.
Sve češće bilježimo slučajeve u kojima zlostavljači mladoj osobi pošalju seksualno eksplicitan sadržaj kako bi ju uvjerili da se razodjene pred kamerom, a potom dobivene snimke koriste kako bi žrtvu ucjenjivali da pošalje novac, ukoliko ne želi da se takav sadržaj javno objavi na društvenim mrežama.
Ponude ili zahtjeve seksualne prirode djeca najčešće dobivaju prilikom korištenja društvenih mreža, aplikacija za izravnu razmjenu poruka ali i prilikom igranja igrica on-line.
Identitet i kretanje potencijalnih žrtava počinitelji mogu doznati preko različitih objava na društvenim mrežama, objava koje se iz zatvorene grupe objavljuju u drugim grupama ili javno, različitih date i drugih chatova s kojih počinitelji preusmjeravaju komunikaciju sa žrtvom na korištenje programa za brzo internetsko dopisivanje i video pozive.
Nakon upoznavanja na društvenim mrežama ili stranicama on-line igara, zlostavljači znaju tražiti od djece da ih dodaju na svoju listu prijatelja, kako bi mogli imati pristup većem broju djece.
Zlostavljači također potiču djecu da druženje nastave kroz sredstva komunikacije koja pružaju veću privatnost: korištenjem programa za brzo internetsko dopisivanje i video pozive.
Zlostavljači znaju djeci i mladima nuditi i slati kodove za nadoplatu računa putem bona, a potom ih ucjenjuju, traže protuusluge, novac, brojeve prijatelja/prijateljica ili traže da im šalju snimke koje djecu prikazuju u spolno eksplicitnom ponašanju.
Sve češće bilježimo slučajeve u kojima zlostavljači mladoj osobi pošalju seksualno eksplicitan sadržaj kako bi ju uvjerili da se razodjene pred kamerom, a potom dobivene snimke koriste kako bi žrtvu ucjenjivali da pošalje novac, ukoliko ne želi da se takav sadržaj javno objavi na društvenim mrežama.
Ponude ili zahtjeve seksualne prirode djeca najčešće dobivaju prilikom korištenja društvenih mreža, aplikacija za izravnu razmjenu poruka ali i prilikom igranja igrica on-line.