23. obljetnica pogibije hrvatskih redarstvenika u Strugi Banskoj
Foto: PU sisačko-moslavačka
Danas, 26. srpnja, u pounjskom mjestu Struga Banska obilježena je 23. obljetnica pogibije desetorice hrvatskih policajaca koji su 26. srpnja 1991. godine dali svoje živote u obrani Hrvatske.
Ovom događaju, koji organiziraju Ministarstvo unutarnjih poslova i Policijska uprava sisačko-moslavačke, uz članove obitelji poginulih hrvatskih policajaca, nazočni su bili: zamjenik ministra unutarnjih poslova Evelin Tonković, vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj mons. Juraj Jezerinac, biskup sisački mons. dr. Vlado Košić, kao izaslanik glavnog ravnatelja policije Alenko Ribić, pomoćnik zapovjednika Zapovjedništva specijalne policije za operativne zadaće, zamjenik sisačko-moslavačke županice Ivan Nekvapil, saborski zastupnik Tomislav Karamarko, načelnik Policijske uprave sisačko-moslavačke Marko Rašić sa suradnicima, izaslanstvo Policijske uprave zagrebačke koje je predvodio zamjenik načelnika Dubravko Teur, zamjenik načelnika Općine Dvor Franjo Juranović, predstavnici MORH-a, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata te mještani hrvatskog Pounja.
Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća pred spomen obilježjem kod cestovnog potpornog zida u Strugi Banskoj, izaslanstva su odala počast poginulim redarstvenicima. Potom je u prigodnom programu iznesena kronologija događaja kojom se nazočne prisjetilo na 26. srpnja 1991. godine, kada je u teškim i mučkim borbama na tom području poginulo deset hrvatskih policajaca, dvojica pripadnika PU sisačko-moslavačke: MILE BLAŽEVIĆ – ČAĐO i MILE PUŠIĆ te osmorica pripadnika PU zagrebačke: DAVOR VUKAS, BRANKO VUK, IVICA PERIĆ, ŽARKO GUNDIĆ, ŽELJKO FILIPOVIĆ, MLADEN HALAPA, ZORAN ŠARONJA i GORAN FADLJEVIĆ.
Odupirući se brojčano nadmoćnijem neprijatelju, hrvatski su policajci zajedno s mještanima Pounja ubijani, mučeni i proganjani samo zato što su bili Hrvati i što su pobunjeni Srbi, predvođeni četnicima kapetana Dragana pristiglima iz Srbije i potpomognuti tzv. JNA, nakon mjeseci provokacija počeli akciju kodnog imena „Žaoka“, izvodeći niz minobacačkih napada na sela općine Dvor.
Tada se dogodio i pravi herojski čin hrvatskih policajaca. Pričuvni policajac iz Struge Mile Blažević zvani Čađo žrtvovao je vlastiti život kako bi uništio oklopni kamion na kojem su bili topovi i ispred kojeg su se u „živom zidu“ kretali zarobljeni mještani. Mile Blažević, koji je bio u rovu iza zida, skočio je na oklopni transporter, viknuo sumještanima u „živom zidu“ da legnu i bacio bombe. U tom trenutku agresor je počeo pucati po njemu, a budući da je bio opasan eksplozivom, sve je eksplodiralo. U tome mu je pomogao i Željko Filipović, policajac iz Zagreba. Obojica su poginula, a neprijatelj je pretrpio teške gubitke te se ovo naposljetku pokazalo ključnim trenutkom u obrani mjesta.
Molitvu za poginule hrvatske redarstvenike vodio je mons. Juraj Jezerinac, a program su izvođenjem prigodnih pjesama uveličale članice KUD-a „Pounjski pleter“.